Demokracija kao farsa. Ono što Europski parlament sada pokazuje nije demokracija – već njezina erozija. Ako većina članova parlamenta, koji bi trebali predstavljati građane, namjerno odbije raspravu nakon što je sud zahtijevao transparentnost, onda se više ne radi o interesima građana, već o samozaštiti i politici moći
Sporazum vrijedan milijardu dolara između Ursule von der Leyen i Pfizera – Sud EU-a zahtijeva uvid, ali Parlament blokira svaku raspravu. Lekcija o moći, nedostatku transparentnosti i preziru prema suverenu.
Dok cijela Europa stenje pod društvenim, ekonomskim i psihološkim posljedicama godina pandemije, Europski parlament blokira ključnu raspravu o jednom od najkontroverznijih sporazuma pandemije: ugovoru o cjepivu vrijednom više milijardi eura između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle.
Niz tekstualnih poruka – koje su osobno razmijenili von der Leyen i Bourla – ostaje povjerljiv do danas. I to unatoč činjenici da je Europski sud pravde prošli tjedan utvrdio da Komisija krši pravo na informiranje.
„Povijesni sud“ – koji ostaje bez posljedica
Transparency International govorio je o „povijesnoj pobjedi transparentnosti u EU“. Sud je podržao New York Times, koji je podnio tužbu protiv Europske komisije: Komisija „nije uspjela dokazati da poruke nisu postojale“ – diplomatski eufemizam za: zataškavanje.
A što radi Europski parlament? Blokira svaku raspravu o tome. Prijedlog grupe Patrioti za Europu da se slučaj konačno javno raspravi propao je zbog otpora glavnih grupa : Obnove Europe i Europske pučke stranke (EPP). Potonje uključuje ne samo CDU/CSU, već i nizozemske stranke BBB i NSC – koje su obje glasale protiv pojašnjenja.
Zataškavanje Pfizergatea? EPP i ljevica glasaju protiv rasprave o tajnim porukama Von der Leyen. Što kriju? Upravo zato su Patrioti stvorili Istražni odbor TRAC-a - kako bi zahtijevali odgovore i iznijeli istinu na vidjelo.
Što kriju?
Ključno pitanje je: Što su te poruke govorile? I zašto ih von der Leyen godinama odbija otkriti?
Sporazum o cjepivu, vrijedan preko 35 milijardi eura, pregovaran je iza zatvorenih vrata - bez natječaja, bez nadzora. Čak su i drugi članovi Komisije saznali detalje iz tiska.
Činjenica je: građani su plaćali – i još uvijek plaćaju danas. Milijarde dolara poreznih obveznika slile su se u američku farmaceutsku tvrtku. I dok su ljudi patili od karantena, nuspojava i obiteljskih podjela, visoki dužnosnik EU-a pregovarao je izravno s izvršnim direktorom Pfizera putem tekstualnih poruka – bez ikakvog demokratskog nadzora.
Demokracija kao farsa
Ono što Europski parlament sada pokazuje nije demokracija – već njezina erozija.
Ako većina članova parlamenta, koji bi trebali predstavljati građane, namjerno odbije raspravu nakon što je sud zahtijevao transparentnost, onda se više ne radi o interesima građana, već o samozaštiti i politici moći.
Zaključak: Skandal s upozorenjem
Šutnja o vijestima o Pfizeru nije mala stvar – to je simbol. Simbol koliko su se elite EU udaljile od naroda. Simbol da se čak i odluke vrijedne milijarde – s posljedicama za zdravlje i živote milijuna – mogu pregovarati iza zatvorenih vrata.
A što ako tisak pita, što ako građani pitaju, što ako sudovi pitaju?
Onda jednostavno nema odgovora.
Ovo nije demokracija - ovo je kaos.
